Nuovo sito per Casa della poesia. Cosa ne pensate? Inviateci un feedback
04/04/2011

Il manico Poesie

Il manico Balcak
Noi che abbiamo vissuto l’assedio di Sarajevo,
di tutto ciò, certamente, non avremo nulla da approfittare.
Quell'esperienza non ci servirà a nulla:
come se avessi perso le mani e guadagnato il violino,
come avrebbe detto Rasko.
Non la puoi trasmettere agli altri.
È possibile restaurare una brocca antica
avendo solo il manico conservato per i tempi nostri?
Bisogna dimenticare tutto
e poi dimenticare il dimenticato. Ma d'ora in poi, spero,
che noi avremo un po' più di rispetto verso noi stessi,
come il pugile che riceve 1.000.000 di colpi
e rimane in piedi,
e la sua faccia massacrata gli dice nello specchio chi è lui in verità.
Abbiamo conosciuto i nostri limiti.
Perché sapere chi sei è sempre stato
il privilegio della vittima. Sapere quanto puoi sopportare senza andare
in pezzi – questo è l'unico podere
che avrai, se sopravvivrai,
dopo questa guerra infinita come
il fazzoletto che un prestigiatore tira fuori dal cilindro.
Quest'esperienza è la spada che non tireremo
spesso fuori dal fodero. Però, almeno io, terrò la mia mano
sul suo manico.
Mi što smo prošli opsadu Sarajeva
od toga necemo imati, razumije se, ništa.
Iskustvo koje nam nece ni za šta služiti:
kao da si bez ruku ostao, a violinu osvojio,
kako bi rekao Rasko.
Niti ga možeš drugima ispricati.
Zar drevni krcag može se zamisliti
prema rucki dospjeloj do našeg vremena ?
Treba da sve u duši zabravimo
i da zaboravimo. Al odsad cemo, nadam se,
imati trun više samopoštovanja
ko bokser koji primi 1 000 000 udaraca
a na nogama ostane
i njegovo mu unakaženo lice iz ogledala
kazuje ko je uistinu.
Iskusili smo vlastite granice.
Jer znati ko si, to je ti uvijek bila
privilegija žrtve. Znati koliko možeš
podnijeti, a da se ne razletiš
u paramparcad – to je imetak jedini
koji ceš, ako preživiš, iznijeti
iz ovog rata, beskrajnog ko marama
što je madionicar izvlaci iz šešira.
To znanje – sablja je koju necemo potrzati
svaki cas iz korica. Ali bar ja cu držati šaku
na njenom u.
Sinan Gudžević e Raffaella Marzano